Tonem dubinom traume,
ljubav k'o avantura, aura ko bura,
njene oči boje nura u sjenci blura
lice oličje glamura,usne ko pamuk
duša hladna ko skulptura
Svaka kontura ko salivena, tjelo božansko,
da li to andjeo vješto krije vraga pod maskom
u ɾaskorak s vremenom,
na domak paranoje,u hladnu zabludu
Tvoja ljubav nema ultimatum
još pamtim datum i vrijeme na satu
kada si prvi put ɾekla volim te
ti si me našla zakopanog u blatu
i nakon [C7]svih si zapalila vatɾu
u srcu koje samo bolu moli se
Tvoja ljubav nema ultimatum
još pamtim datum i vreme na satu
kada si prvi put ɾekla volim te
ti si me našla zakopanog u blatu
i nakon [C7]svih upalila vatɾu
u srcu koje samo bolu moli se
Nebo je boje bronzane oči tvoje su pospane
u njima se gubim dok niz grlo meni pelin klizi
dokazala si mi da nisi ko sve ostale
osmijeh kažu njen neprocjenjiv je ko Mona Lizin
Tjelo njeno zlato, ko produkt moje mašte
i koža tvoja ko pakao a soba ova ko od vatɾe
boje ko suze klize svaki dodir ima značenje
s tobom na domak krize a bez tebe [Am]sve je paćenje
Tvoja ljubav nema ultimatum
još pamtim datum i vrijeme na satu
kada si prvi put ɾekla volim te
ti si me našla zakopanog u blatu
i nakon [C7]svih upalila vatɾu
u srcu koje samo bolu moli se
Tvoja ljubav nema ultimatum
još pamtim datum i vreme na satu
kada si prvi put ɾekla volim te
ti si me našla zakopanog u blatu
i nakon [C7]svih si zapalila vatɾu
u srcu koje samo bolu moli se
