U odaji svojoj, pred licem što iz zrcala vreba
Ti... ti crtaš svoj lik
U daljini tutnji
Zbijegovi roblja krče svoj put
Kroz blato, jaram valja se ka tebi
Zaurlaj, zarevi, stegni strunu, radi što želiš
Ja vječan sam, jer satkan sam od sveg što [C7]te jaše
Tvoju će volju pregazit kušnja
Kao šuplje šiblje !
Baš kao šuplje šiblje
Zaurlaj, zarevi, stegni stɾunu, ɾadi što [C7]želiš
Ja vječan sam, jer satkan sam od sveg što [C7]te jaše
Stoga ɾađe ostani u blatu
Sa neba se tale
Iz dubine nadiru
Sve tvoje tlapnje u bezdan te mame
I beznađem [A]optaču
